Naravno iskustvo takve osobe je prijeko potrebno jer se dade naučiti i iz tuđih grešaka.

Već duže vrijeme se bavim mišlju kako bi bilo zgodno pokrenuti neki svoj privatni posao. Dok primjerice u SAD-u i najgluplji hobi kojim se bavite lako može prerasti u uspješan privatni posao, u Hrvatskoj se dobra ideja i plan rada sasiječe u korijenu i sve vrlo brzo pada u vodu. Na kraju možeš biti sretan da nisi nikome dužan.

Poučen raznim iskustvima ljudi koje znam, površno ili malo bolje, došao sam do zaključka da investirati u nešto u ovoj državi je jednako igri ruskog ruleta. Danas te ide, sutra ne, a zbog možebitnih dugova kod kamatara ili u banci presudiš sam sebi ili će ti netko drugi.

U nidenoj državi u svijetu se ne koči privatno poduzetništvo kao u Hrvatskoj. Dok se skupi gomila uglavnom nepotrebnih papira, čovjek izgubi volju. Već mi se jednom dogodilo.

Prilično morbidno sam počeo svoj tekst, nadam se da mi nećete zamjeriti, ali to je činjenično stanje. Još nemam ni 10 godina radnog staža, ali već mi je dojadilo raditi za drugoga. Ne smeta meni toliko što moram plesati kako gazda svira, kako se ono kaže, niti imam problema s autoritetima. Jednostavno imam osjećaj da sam mogu nešto pokrenuti i zarađivati više, jer nijedan poslodavac me ne može platiti koliko vrijedim. Prilično samuvjereno, ali tako je. Već dokazano više puta.

Ovaj tekst je posvećen svima koji imaju nekakvu vrstu privatnog posla i volio bih da mi se takvi obrate i iznesu svoja iskustva bilo dobra ili loša. Na zahtjev stavim i mail adresu, da se ne zauzima puno prostora za komentar ispod teksta. Želim iskoristiti šansu dok sam mlad i bilo kakva ideja ili moguća suradnja bi mi jako dobro došla.